NEWSLETTER
Hronični nedostatak volje za suočavanje s prošlošću, intervju sa Vesnom Teršelič, 17.januar 2010.
17 January 2010 13:27 pm
DRUŠTVO – REKOM
Hroničan nedostatak volje za suočavanje s prošlošću
Podgorica, Zagreb, (MINA) - Vladine institucije u regionu hronično pate od nedostatka političke volje da se utvrde činjenice o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije i da veći prostor žrtvama, ocijenila je voditeljica zagrebačke organizacije Dokumente, Vesna Teršelič.
Dokumente je članica Koordinacionog vijeća Koalicije za REKOM, što je skraćenica za Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
„U koaliciji su ljudi koje su za utvrđivanje činjenica o svim ratnim zločinima i kojima smeta da su u našim društvima danas marginalizovane žrtve i preživjeli, a vladine institucije konkretnim mjerama odšteta favorizuju učesnike ratnih djelovanja, dok zapostavljaju civilne žrtve i pripadnike manjinskih grupa, posebno ako su stradali na drugoj strani rata“, kazala je Teršelič agenciji MINA.
Prema njenim riječima, više od 600 organizacija i osoba koje su pristupile Koaliciji zoran su pokazatelj interesa javnosti za inicijativu. „Ohrabruje i porast zanimanja među ranije nezainteresovanim ili skeptičnim grupama, poput veterana i vjerskih zajednica“.
„Mada vladine institucije u cijelom regionu hronično pate od nedostatka političke volje. Ne vidim šta će reći javnosti zainteresovanoj za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima kad predlog za osnivanje REKOM-a, iza koga će potpisima stati stotine hiljada ljudi, predamo parlamentima i vladama“, navela je Teršelič.
Ona vjeruje u uspjeh REKOM-a, jer neće biti lako odbaciti predlog za stvaranja više prostora za glas žrtve, solidarnost sa stradalima i pripremu vjerodostojnog izvještaja o svim zločinima i žrtvama.
Upitana koliko bi formiranju REKOM-a mogla biti smetnja to sto su i danas na vlasti, kao i početkom 90-tih, u nekim zemljama iste političke ličnosti, Teršelič je rekla da se u analizi političkih preduslova za osnivanje REKOM-a precjenjuje problem snage političkih elita koje su vodile ratove.
„Prema mom mišljenju, to i nije tako velika smetnja, jer su političari spremni da se prilagode ukoliko procjene da je javna podrška za inicijativu dovoljno snažna“, kazala je ona, dodajući da neobavljanje funkcija 90-tih samo po sebi nije garancija političke neokaljanosti i spremnosti za priznavanje patnje svih žrtava.
Teršelič je kazala da je rješavanje sudbine nestalih i procesuiranje zločina vrlo važno za izgradnju povjerenja.
„Okretanje budućnosti bez suočavanja s prošlošću nije uspjelo ni drugima, jer je, naprimjer, Španija, koja se 1975. nakon Frankove smrti odlučila za šutnju o zločinima, 2006. zakašnjelo usvojila Zakon koji predviđa sredstva za ekshumaciju masovnih grobnica, za odštete za žrtve rata i Frankovog režima, i za uređivanje dokumentacije iz tog vremena“, objasnila je ona.
Teršelić je navela da su se zbog prećutkivanja i nepriznavanja patnje, zločini iz prošlosti često koristili u eskaliranju sukoba. „Samo se sjetimo pripreme ratova 90-tih“.
„Ovom inicijativom želimo podvući crtu i raskrstiti s štetnom praksom prećutkivanja naših zločina i doprinijeti pomicanju javne diskusije s nivoa prepirke o činjenicama prema dijalogu o interpretacijama“, kazala je ona.
Teršelić tvrdi da u Koaliciji žele da osporavanje činjenica o zločinu u Srebrenici, Vukovaru, Dubrovniku ili mučenju zatvorenika u Lori postane nepristojno.
„Kako bi smanjili mogućnost licitiranja zločinima i manipulisanja trebaju nam činjenice. Vjerodostojni podaci prihvaćeni u različitim zemljama bili bi pravi temelj za izgradnju održivog mira i vrlo konkretan doprinos pomirenju“, smatra ona.
Teršelić je ponovila da je do sada u Hagu optužena samo 161 osoba, a ukoliko se suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, na Kosovu u i Srbiji nastave sadašnjim tempom, kroz sudnice će u idućih deset godina eventualno proći oko 1,2 hiljade okrivljenih.
„Suđenje za zločine u Morinju pred Višim sudom u Podgorici vrlo je važno, ali puno je zločina koji još nijesu istraženi. U Hrvatskoj su u 703 zločina, koja su prijavljena državnom tužilaštvu, kod 402 postupci još u predistražnoj fazi“, navela je ona.
U više od pola od ukupnog broja zločina, kako je dodala Teršelić, još nije započela istraga i podignute optužnice, a „zločinci su na slobodi“.
„U međuvremenu, direktno pogođeni sve su stariji, a svjedoci se slabije sjećaju. Inicijativa za REKOM bila bi komplementarna suđenjima, pružila bi dodatnu priliku za progovaranje o stradanjima, uključujući zločine koji do sada nijesu istraženi i mogla bi doprinijeti rješavanju sudbine nestalih“, pojasnila je ona.
Teršelić je kazala da neki od učesnika u raspravi vide u inicijativi „posljednju priliku“ i „zadnju slamku spasa“.
„U konačnom, u izvještaju komisije mogli bi naći imena ubijenih i nestalih uz opis okolnosti stradanja, spisak logora i listu masovnih grobnica što bi poslužilo kao osnova za dopunska istraživanja, sudske istrage a, i kao građa za istoričare i autore istorijskih udžbenika“, zaključila je ona.
DRUŠTVO – REKOM
Hroničan nedostatak volje za suočavanje s prošlošću
Podgorica, Zagreb, (MINA) - Vladine institucije u regionu hronično pate od nedostatka političke volje da se utvrde činjenice o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije i da veći prostor žrtvama, ocijenila je voditeljica zagrebačke organizacije Dokumente, Vesna Teršelič.
Dokumente je članica Koordinacionog vijeća Koalicije za REKOM, što je skraćenica za Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
„U koaliciji su ljudi koje su za utvrđivanje činjenica o svim ratnim zločinima i kojima smeta da su u našim društvima danas marginalizovane žrtve i preživjeli, a vladine institucije konkretnim mjerama odšteta favorizuju učesnike ratnih djelovanja, dok zapostavljaju civilne žrtve i pripadnike manjinskih grupa, posebno ako su stradali na drugoj strani rata“, kazala je Teršelič agenciji MINA.
Prema njenim riječima, više od 600 organizacija i osoba koje su pristupile Koaliciji zoran su pokazatelj interesa javnosti za inicijativu. „Ohrabruje i porast zanimanja među ranije nezainteresovanim ili skeptičnim grupama, poput veterana i vjerskih zajednica“.
„Mada vladine institucije u cijelom regionu hronično pate od nedostatka političke volje. Ne vidim šta će reći javnosti zainteresovanoj za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima kad predlog za osnivanje REKOM-a, iza koga će potpisima stati stotine hiljada ljudi, predamo parlamentima i vladama“, navela je Teršelič.
Ona vjeruje u uspjeh REKOM-a, jer neće biti lako odbaciti predlog za stvaranja više prostora za glas žrtve, solidarnost sa stradalima i pripremu vjerodostojnog izvještaja o svim zločinima i žrtvama.
Upitana koliko bi formiranju REKOM-a mogla biti smetnja to sto su i danas na vlasti, kao i početkom 90-tih, u nekim zemljama iste političke ličnosti, Teršelič je rekla da se u analizi političkih preduslova za osnivanje REKOM-a precjenjuje problem snage političkih elita koje su vodile ratove.
„Prema mom mišljenju, to i nije tako velika smetnja, jer su političari spremni da se prilagode ukoliko procjene da je javna podrška za inicijativu dovoljno snažna“, kazala je ona, dodajući da neobavljanje funkcija 90-tih samo po sebi nije garancija političke neokaljanosti i spremnosti za priznavanje patnje svih žrtava.
Teršelič je kazala da je rješavanje sudbine nestalih i procesuiranje zločina vrlo važno za izgradnju povjerenja.
„Okretanje budućnosti bez suočavanja s prošlošću nije uspjelo ni drugima, jer je, naprimjer, Španija, koja se 1975. nakon Frankove smrti odlučila za šutnju o zločinima, 2006. zakašnjelo usvojila Zakon koji predviđa sredstva za ekshumaciju masovnih grobnica, za odštete za žrtve rata i Frankovog režima, i za uređivanje dokumentacije iz tog vremena“, objasnila je ona.
Teršelić je navela da su se zbog prećutkivanja i nepriznavanja patnje, zločini iz prošlosti često koristili u eskaliranju sukoba. „Samo se sjetimo pripreme ratova 90-tih“.
„Ovom inicijativom želimo podvući crtu i raskrstiti s štetnom praksom prećutkivanja naših zločina i doprinijeti pomicanju javne diskusije s nivoa prepirke o činjenicama prema dijalogu o interpretacijama“, kazala je ona.
Teršelić tvrdi da u Koaliciji žele da osporavanje činjenica o zločinu u Srebrenici, Vukovaru, Dubrovniku ili mučenju zatvorenika u Lori postane nepristojno.
„Kako bi smanjili mogućnost licitiranja zločinima i manipulisanja trebaju nam činjenice. Vjerodostojni podaci prihvaćeni u različitim zemljama bili bi pravi temelj za izgradnju održivog mira i vrlo konkretan doprinos pomirenju“, smatra ona.
Teršelić je ponovila da je do sada u Hagu optužena samo 161 osoba, a ukoliko se suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, na Kosovu u i Srbiji nastave sadašnjim tempom, kroz sudnice će u idućih deset godina eventualno proći oko 1,2 hiljade okrivljenih.
„Suđenje za zločine u Morinju pred Višim sudom u Podgorici vrlo je važno, ali puno je zločina koji još nijesu istraženi. U Hrvatskoj su u 703 zločina, koja su prijavljena državnom tužilaštvu, kod 402 postupci još u predistražnoj fazi“, navela je ona.
U više od pola od ukupnog broja zločina, kako je dodala Teršelić, još nije započela istraga i podignute optužnice, a „zločinci su na slobodi“.
„U međuvremenu, direktno pogođeni sve su stariji, a svjedoci se slabije sjećaju. Inicijativa za REKOM bila bi komplementarna suđenjima, pružila bi dodatnu priliku za progovaranje o stradanjima, uključujući zločine koji do sada nijesu istraženi i mogla bi doprinijeti rješavanju sudbine nestalih“, pojasnila je ona.
Teršelić je kazala da neki od učesnika u raspravi vide u inicijativi „posljednju priliku“ i „zadnju slamku spasa“.
„U konačnom, u izvještaju komisije mogli bi naći imena ubijenih i nestalih uz opis okolnosti stradanja, spisak logora i listu masovnih grobnica što bi poslužilo kao osnova za dopunska istraživanja, sudske istrage a, i kao građa za istoričare i autore istorijskih udžbenika“, zaključila je ona.