Treći regionalni forum: Mehanizmi za utvrđivanje činjenica, Beograd, 11.-12. februar 2008.

 

Treći regionalni forum o mehanizmima za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji održan je u Beogradu, 11-12.02.2008. godine. U okviru foruma, održane su tri radionice, o potrebama i očekivanjima žrtava, regionalnom pristupu u utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima, i stvaranju pozitivne klime za za utvrđivanje istine i sprečavanje ponavljanja ratnih zločina.

 

 

 

 

 

Udruženja žrtava i žrtve su svesne značaja priznavanja ratnih zločina, potrebe uvažavanja svih žrtava i utvrđivanje kaznene, političke i moralne odgovornosti za zločine. 

Iz ugla žrtava, najvažnije potrebe su istina (utvrđivanje činjenica), pravda (t.j. procesuiranje direktno odgovornih za ratne zločine kao i zapovjednika, ubrzavanje traganja za nestalima i identifikacij posmrtnih ostataka, reparacije, povratak, sigurnost, fizička, ekonomska, socijalna, zdravstvena…) te podrška traumatiziranima. 

Važno je se ujediniti kako bi bili podrška svakom onom koji je izgubio svoje dijete, majku, kako ne bi taj teret prenijeli djeci; trebamo imati hrabrosti za to te uspostaviti dijalog. 

Jedinstveno nastupiti prema onima koji najmanje hoće čuti žrtve, te se zajednički obraćati institucijama i javnosti.

Zajednički podsticati nacionalne pravosudne institucije da potpišu sporazume o saradnji na procesuiranju ratnih zločina. 

Postoji potreba za osnivanjem istražnog tijela u regionu koje, bi skupa sa udruženjima žrtava i NVO bilo servis pravosudnim institucijama. Javna svjedočenja su potrebna, trebaju ih prenositi mediji, trebaju ih slušati političari i javnost. Uslov za evropske integracije treba biti procesuiranje ratnih zločina, pronalaženje nestalih, izvinjenje i društveni dijalog u svim državama bivše Jugoslaavije.

 

Treba zakonski regulisati negiranje zločina, prikrivanje tragova zločina i veličanje zločina i zločinaca

Uključivanje ratnih veterana u procese dolaženja do istine pomoćiće njihovoj integraciji u društvo i potpunijem utvrđivanju činjenica o prošlosti. Civilne žrtve rata moraju dobiti društveno priznanje.

Diskutovati inicijativu o Memorijalnom centru za sve žrtve u regionu i zajedničkom okupljanju i odvanju počte svim žrtvama na dan nestalih. Žrtve su svesne odgovornosti da mladima moraju ostaviti u nasleđe istinu.

 

 

 

Suđenja za ratne zločine jesu najvažniji pravni instrument za utvrđivanje pojedinačne krivične odgovornosti za počinjene ratne zločine ali imaju ozbiljna ograničenja (kapaciteti sudova, potrebno vreme za istragu i suđenje, umiranje svedoka, strah svedoka) koja se mogu nadomestiti drugim mehanizmima, kao naprimer osnivanjem tela za utvrđivanje i kazivanje činjenica.

 

... potreba za formiranjem jednog regionalnog tela koje će stvarati ambijent pomirenja, klime u kojoj će biti moguće pronalaziti više dokaza, više svjedoka, pospješiće se sigurno i suđenja koja su u toku. Ukoliko se to ne desi, dogodiće se da će biti usporena suđenja i vrlo će malo biti zločinaca osuđeno, premda su to u pitanju najviši zapovjednici i dužnosnici na građanskim i političkim dužnostima ( Ibro Bulić, tužilac, BiH).

 

Click To Play

 

Za utvrđivanje i javno saopštavanje istine o ratnim zločinima potrebno je stvoriti pozitivnu političku i društvenu klimu u regiji. Za to je potrebna politička volja i participativni proces u kojem će učestvovati mediji, umetnici, mladi, žrtve, veterani, organizacije za ljudska prava i druge društvene grupe.

 

Komisija za žrtve mora odgovarati potrebama i karakteristikama lokalnih uslova u post-jugoslovenskim zemljama. Iskustva drugih post-konfliktnih ili post-totalitarnih društava mogu da pomognu ali se ne mogu direktno primenjivati u slučaju bivše Jugoslavije.

 

Regionalno telo treba da organizuje javna saslušanja žrtava, a treba naći modus ukljičivanja i počinilaca: za mene kao čovjeka koji je izgubio mnogobrojnu familiju i prijatelje, bilo bi vrlo važno javno svjedočenje onih koji su umorili moje najmilije, da ga jednostavno pogledam u oči, da ga vidim i pitam: zašto? Ja sam za regionalni pristup i formiranje nekog regionalnog tjela iz jednog prostog razloga. To što se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije je bilo na principu spojenih posuda. Jer imamo dosta onih koji su došli... imamo dosta onih koji su došli u Bosnu ili u Srebrenicu sa različitih strana i počinili zločine. Oni su sada geografski odvojeni i teško je doći do informacija o tome ko je šta uradio i gdje je uradio. Tako radi istine i pomirenja, vrlo je bitan taj regionalni pristup (Amir Kulaglić, žrtva i veteran iz Srebrenice).

 

 

Prva stvar od koje treba da se krene u suočavanju sa nasleđem prošlosti jeste nacionalni nivo ali ono što je nemoguće, zapravo ono što onemogućava da se ta vrsta rada preduzme je nepostojanje regionalne dimenzije, jer upravo regionalno omogućava sliku o tome šta je svako uradio i kako se s tim suočava i bavi. 

Mediji terba da obrate pažnju na propagiranje socijalne solidarnosti i saosećanja sa drugim žrtvama kako bi se menjala postojeća situacija u kojoj mediji prednajče u saosećanju isključivo sa svojim etničkim žrtvama. 

Što se tiče dileme da li regionalni ili nacionalni pristup, regionalni pristup je potpuniji jer može da otkloni postojeće probleme u BiH i drugim državama bivše Jugoslavije, da se u jednoj zemlji ne zna o zločinima počinjenim u drugoj zemlji ili da mediji u jednoj zemlji izveštavaju o zločinima nad pripadnicima svoje zajednice upirući prst u susede, kao zaštitnike zločinaca.

 

Mediji treba da imaju odgovornost za stvaranje prakse postavljanja pitanja i kritičkog promišljanja istorije, prošlosti i budućnosti. 

Civilno društvo, nevladine organizacije i mediji treba da budu glavni akteri u kreiranju pozitivne klime za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Civilno društvo i mediji treba da grade participativni odnos raznih društvenih grupa u pogledu stvaranja uslova za društveni dijalog o nasleđu prošlosti.

 

Mediji imaju obavezu da opominju, podsećaju i drže javnu pažnju na pitanjima ratnih zločina. U tome istraživačko novinarstvo ima posebnu ulogu. 

Značajnu ulogu u procesu suočavanja sa prošlošću i kreiranju klime za utvrđvanje činjenica o zločinima i njihovo prihvatanje ima obrazovanje. Potrebno je reformisati obrazovne sisteme u cilju njihovog prilagođavanja potrebama društava za istorijskim činjenicama i sprečavanjem revizije istorijskih događaja.

 

Mediji treba da podrže integraciju veterana i njihovu ulogu u demistifikaciji stereotipa o neprijateljskim vojnicima kao zločincima. 

 

 

Sistematizovati i publikovati do sada urađena istraživanja o ulozi različitih društvenih grupa neposredno pre izbijanja i tokom oružanih sukoba. Formirati regionalnu bazu podataka o suočavanju sa prošlošću koji bi bili dostupni i slobodni za korišćenje.

Uvođenje fellowship programa za pojedince i organizacije koji žele da istražuju teme ratnih zločina.

Organizovati mapiranje zločina i mesta zločina, a potom preduzeti rad na evidentiranju eventualnih počinilaca, uključujući novinre, i ustanovljenju procedura za njihovo udaljavanje iz javnih institucija.

 

Na sledećim linkovima možete preuzeti dnevni red konferencije, transkript konferencije, te mišljenja, predloge i preporuke učesnika.